Josip Restek roden je 7. ožujka 1915. godine u Volavju kraj Jastrebarskog, nedaleko Zagreba. Nakon završetka Klasične gimnazije u Zagrebu, 1940. godine diplomira slikarstvo na Likovnoj akademiji u Zagrebu kod profesora Ljube Babića i Omera Mujadžića, a godinu dana nakon toga specijalizaciju za grafiku kod profesora Tomislava Krizmana. Iste godine završava i studij povijesti umjetnosti na Filozovskom fakultetu u Zagrebu.
Grafičko i likovno obrazovanje, nadopunjava brojnim studijskim boravcima u Evropskim gradovima, pulzirajućim centrima likovnog i grafičkog izražaja, kao Veneciji, Milanu, i napose Parizu gdje radi kao litograf u atelier Edmond Desjobert, a 1964. se usavršava u tehnici dubokog tiska u Johhny Friedländerovu atelijeu u Parizu. Tokom brojnih posjeta Parizu održava i samostalnu izložbu grafika, s predgovorom Eduarda Goerfa, u Galerie Simone Badenijer te posječuje brojne galerije (često u društvu Slavka Kopaća), muzeje i slikarska druženja gdje stiče i internacionalna priznanja. Tu se rada i Restekova fascinacija evropskom apstrakcijom i enformelom što oblikuje njegov likovni, a napose grafički izražaj. Usavršava grafičke pristupe kao tehniku visokog tiska (drvorez, linorez), tehniku dubokog tiska (aquatinta, suha igla, bakropis) te tehniku plošnog tiska (litografija) što uskoro prelazi u multimedijalnu grafičku vještinu i osebujni umjetnički izražaj te mu donosi brojna priznanja i nagrade na domaćem i evropskom nivou. Godine 1970. Accademia internationale Tommaso Campanella imenuje ga za člana “honoris causa” s diplomom i srebrenom medaljom, na VI. i VII. ličkim analima u Gospiću dobiva Plakete za grafiku, godine 1972. odlikovan je Ordenom rada sa srebrenom zvijezdom, godine 1979. otkupnom nagradom na IV. izložbi jugoslavenskog portreta u Tuzli, godine 1980. Accademia Italia delle Arte e Lavori imenuje ga akademikom sa zlatnom medaljom, a 1982. godine dobiva Zlatnu medalju Accademie Italia delle Arte e del Lavoro u Salsomaggiore Terme.
Od četrdesetih godina prošlog stoljeća redovno izlaže na domaćim i medunarodnim izložbama od kojih je vrijedno spomenuti prvu retrospektivnu izložbu, koja je bila postavljena u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu od 5. do 31. ožujka 1985. godine kao i posthumnu, drugu retrospektivnu izložbu u Klovićevim dvorima u Zagrebu, listopad – studeni 2003. godine, kustos Biserka Rauter Plančić, te izložbu u čast proslave stogodišnjice umjetnikovog rodenja u Kuli Lotrščak u Zagrebu, od 9. do 20.svibnja 2015. godine, kustos Petra Vugrinec.
Od 1973. do umirovljenja 1982. godine djeluje kao profesor na Višoj grafičkoj školi u Zagrebu, predaje grafičko oblikovanje i likovno grafičku kulturu te objavljuje udžbenik Osnove grafičkog dizajna (1975) i Tabelarni pregled likovno grafičke kulture (1976). Godine 1978. u rodnoj kući u Volavju organizira stalnu izložbu slika i grafika Josipa Resteka.
Josip Restek je mro u Zagrebu 13. svibnja 1987.
Kritički i publicistički osvrti
“Po autentičnoj kreativnosti na širokom polju svojih umjetničkih interesa Restek je nedvojbeno jedan od najelitnijih hrvatskih modernističkih grafičara i umjetnik na najvišem europskom nivou. On dubi, reže, razgraduje ploču do expresivne i volumizirane modelacije grafičkog lista, do opipljivog praska ”.
Prof. Biserka Rauter Plančić,
Josip Restek, katalog retrospektivne izložbe u galeriji Klovićevi Dvori u Zagrebu,
2003.,
str. 6-7.
“ … epitet elitizma jednako podkrepljuje “moralna ljepota” umjetnikova stvaranja i življenja. Skromnost i istinsko uživanje u umjetničkom stvaralaštvu bez želje za podilaženjem časovitim modama, odlike su koje krase njegovo stvaralaštvo. Restekov opus odiše ljudskom mjerom, rijetko postignutim skladom i mirom. Njegova je dosljednost mimezis, a stvaranje i traganje kontinuitet koji se očituje u zavidnom majstorstvu grafičkog promišljanja”.
“Restekov stilski izražaj …. od konkretnog slikarstva i figurativnog realizma … preko oslobadanja forme kroz ekspresionističke morfološke intervencije u pejzažu, pa sve do lirske apstrakcfije, kada motivikom napušta ovozemaljske i ovovremenske teme apstrahirajući pojavnost do kozmičkih vizija.”
Dr. sci. Petra Vugrinec,
Josip Restek – Krajolik, Od forme do enformela
Katalog izložbe proslave stote obljetnice u Kuli Lotrščak u Zagrebu
2015.,
str. 6-7.
U ovoj prosudbi ipak bih izdvojila važnost Restekovog grafičkog opusa, koji nedvojbeno spada u sam vrh hrvatske grafike šestog i sedmog desetljeća. Restek je tada u tehnici akvatinte, linoreza, drvoreza i bakroreza ostvario neka od najznačajnijih djela našeg enformela, koja nedvojbeno dosižu europske domete. Kao grafičar Restek je posve ravnopravno stjecao slavu i zadobivao priznanja u eminentnoj konkurenciji grafičke elite na medunarodnim izložbama i bienalima.
Dr. sci. Ivanka Reberski,
Valorizacija donacije umjetničkih djela slikara Josipa Resteka Gradu Zagrebu,
2006.
“S obzirom na metodičnost i studioznost izvodenja nema dvojbe da je Restek svoj optimum ostvario u grafičkom mediju, posebno u dubokom tisku, naročito u juvigravurama. Crteži i akvareli, gvaševi, pa i monotipije poslužili su mu često kao priprema za rezanje u ploču i izvodenje u slojevitom listu, pa je grafička dionica opusa upravo reprezentativna, kako u nacionalnim tako i u univerzalnim razmjerima.“
Akademik Dr. Tonko Maroević,
Valorizacija donacije umjetničkih djela slikara Josipa Resteka Gradu Zagrebu,
2006.
“Restek je uvršten u veliki niz lirskog enformelizma … u svojim grafičkim listovima, pa i u nekim uljima, posve zaogrće figuralne tragove intenzivnim apstraktnim grafizmima.”
Zdenko Rus,
Apstraktna umjetnost u Hrvatskoj,
1985.
Nagrade – pregled
1982. Zlatna medalja od Accademia Italia delle Arte e del Lavoro u Salsomaggiore Terme
1980. Accademia Italia delle Arte e Lavori, imenovanje za akademika
1979. Odkupna nagrada na IV. izlozbi Jugoslavenskog portreta u Tuzli
1972. Odlikovanje Ordenom rada sa srebrnim zvijezdom
1971. VI I VII Licki Anali u Gospicu, Plaketa za grafiku
1970. Accademia Internationale Tommaso Campanella, imenovanje za člana “honoris causa” s diploma I srebrna medalja od
1956. Druga nagrada na natjecanju za veliku zidnu sliku za Savezno Izvrsno Vijece pod nazivom “Zemlja I Svemir”